Добро четиво
страшно добро четиво
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0912006/rusi.aspUvođenje SV-98 u naoružanje znači konačno odustajanje od koncepcije poluautomatskih snajperskih pušaka, koju je ruska vojna praksa zadržala do današnjih dana, unatoč činjenici da se od nje odustalo u svim ostalim suvremenim oružanim snagama još sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Nema sumnje da je svojedobno SVD bila dovoljno dobra za vojnu uporabu, međutim riječ je o pušci koja nema preciznost potrebnu za vrlo točna gađanja (u čemu su daleko veću prednost pokazale repetirke od poluautomatskih pušaka), niti je primjereno opremljena za gađanja na velike udaljenosti.
SV-98 (slika br. 9) je puška-repetirka razvijena u Konstruktorsko-oružarskom centru "Ižmaš" (grad Iževsk) iz standardnih velikokalibarskih sportskih pušaka "Rekord-1" i "Rekord-CISM", u standardnom kalibru 7,62x54R. Puška je namijenjena gađanju pojedinačnih živih ciljeva na udaljenost do 1000 m, dugačka je 1375 mm, a cijev 650 mm, težina oružja bez optičkog ciljnika iznosi 5,5 kg, početna brzina zrna 820 m/sek, kapacitet magazina 10 metaka, a preciznost do 1 MOA (grupiranje 10 pogodaka u krug promjera 29 mm na udaljenost 100 m u kontroliranim uvjetima). Za usporedbu, prosječna preciznost SVD je oko 2,7 MOA (gotovo tri puta lošija). Osim toga, puška je opremljena većinom elemenata koji omogućavaju ergonomski optimalniju uporabu i samim time preciznije gađanje, a koje SVD nema, kao što su: prilagodljiv kundak po smjeru i visini, prilagodljiv oslonac za lice i prilagodljiv okidač hoda 1,5-2 mm, te potiska okidanja 1-1,5 kg (mehanizam za okidanje je potpuno neizmijenjen preuzet sa sportskih pušaka porodice "Rekord").
Standardni optički ciljnik kojim je puška opremljena PKS-07 ima uvećanje 7x, međutim, planira se njegova zamjena varijabilnim ciljnikom "Hiperon" 1P69 (slika br. 10). Taj ciljnik ima uvećanje 3-10X, vidno polje 7,6-2,5 stupnjeva i masu 1,3 kg.
Slika 10. Perspektivni varijabilni ciljnik "Hiperon" 1P69 uvećanja 3-10x. Osim na SV-98 njegova uporaba se planira i na ostalim perspektivnim snajperskim puškama, kao što je npr. velikokalibarska KSVK Za sada se tom puškom opremaju specijalne postrojbe FSB-a i MUP-a, a kada će biti uvedena u naoružanje oružanih snaga, neizvjesno je zbog nedostatka sredstava. Inače, planiraju se i njezine izvozne inačice u kalibrima 7,62 NATO i 338 Lapua Magnum.
Isključivo za specijalne policijske potrebe (npr. pri rješavanju talačke krize, kakva je svojevremeno bila već navedena u kazalištu Dubrovka, ili kasnije u školi u Beslanu), uz SV-98 razvijana je njezina manja i lakša modifikacija koja je dobila oznaku SV-99 (slika br. 11), a proizvodi se u malom kalibru 5,6 mm (.22LR). Ta puška je namijenjena za vrlo precizna snajperska djelovanja na malim udaljenostima (učinkoviti domet je 70 m), zbog čega se smatra visoko specijaliziranim oružjem i proizvodi u malim serijama za potrebe FSB-a i specijalnih policijskih snaga. Standardno je opremljena optičkim ciljnikom PO 6x42 i kompaktnim prigušivačem zvuka koji smanjuje prasak pucnja na razinu zračne puške.
U malim serijama, isključivo po narudžbi proizvode se i snajperske puške OC-48 i OC-48K, namijenjena specijalnim postrojbama za gađanja na udaljenosti do 800 m. Razlika između tih dvaju pušaka je prilično velika, pa na prvi pogled gotovo i nemaju ništa zajedničkog, iako su obje razvijene na principu proslavljene repetirke "Mosin-Nagant". U tom kontekstu, OC-48 je vrlo slična staroj "Mosin-Nagant", samo što je opremljena sklopivim nožicama i ergonomskim kundakom čiji elementi se mogu podešavati po volji strijelca kao i težina okidanja i korak koljena. Na ustima cijevi je montiran razbijač plamena, a puška je u standardnoj inačici opremljena optičkim ciljnikom PKS-07 (inače standardni ciljnik za SV-98).
S druge strane, OC-48K uopće ne liči na "Mosin-Nagant" ili prethodnu inačicu OC-48, iako koristi njihovu originalnu cijev. Puška je izrađena u "bullpup" izvedbi, a svojim izgledom jako podsjeća na puške za natjecanje u biatlonu. Standardno je opremljena SVD-ovim ciljnikom PSO-1, međutim može koristiti gotovo sve optičke i noćne ciljnike ruske proizvodnje.
Snajperske puške specijalne namjene
Slika 11. Specijalizirana malokalibarska "snajperka" SV-99 kal. 22LR. Dužina puške je 1000 mm, a dužina cijevi 350 mm, masa praznog oružja i bez OC 3,75 kg. Puni se okvirom sa 5 ili 10 metaka, ovisno o potrebi strijelca Priroda vojnih sukoba od kraja XX. stoljeća radikalno se mijenja u formu tzv. "asimetričnih ratova" u kojima terorizam, odnosno protuteroristička borba predstavljaju dominantne forme borbenog djelovanja. Samim time temeljni principi snajperskih operacija isto tako moraju u većoj mjeri promijeniti oblik i formu, što se posebno uočava na još uvijek aktualnim ratnim žarištima u svijetu.
Za potrebe specijalnih operacija KGB-a (kasnije FSB), GRU-a i specijalnih policijskih postrojbi razvijena je VSS (Vintovka snajperskaja specialnaja) prvenstveno namijenjena za izvođenje snajperskih operacija u tzv. "asimetričnim sukobima", zbog čega ima integralni prigušivač (prikazana je u članku "Oružje zone sumraka", "Hrvatski vojnik" br. 73 od 17. 02. 2006.). Pušku je konstruirao "IžMaš"-ov tim iz Iževska predvođen Pjotrom Serdjukovim, a u operativnu uporabu uvedena je kasnih 80-tih godina prošlog stoljeća. Težina puške standardno opremljene optičkim ciljnikom PSO-1 je 3,41 kg (kao i na većini ostalih suvremenih ruskih snajperskih pušaka, vrlo jednostavno mogu se montirati i drugi tipovi optičkih i optičko-elektronskih noćnih ciljnika), a duljina 894 mm (duljina cijevi je 200 mm). Paljba može biti pojedinačna i rafalna, a mehanizam za okidanje je gotovo identičan mehanizmu Kalašnjikova.
Puška koristi dva tipa okvira - s 10 i s 20 metaka, posebno konstruiranih za nju u kalibru 9x39 mm. Predložak za to streljivo bio je standardni metak 7,62x39 mm, kojeg su konstruktori proširili i opremili dugim i teškim (čak 16 g) zrnom kal. 9 mm, čime su dobili podzvučnu početnu brzinu (oko 280 m/sek) i time mogućnost učinkovitog prigušenja pucnja. Koristi se streljivo s dva tipa zrna: SP-5 i SP-6 (slika br. 12). SP-5 je metak sa klasičnim zrnom, učinkovitog dometa 300-400 m, a zrno SP-6 ima jezgru od čelične legure i namijenjeno je za probijanje standardnih vojnih i policijskih pancirnih prsluka na udaljenosti do 300 m. VSS je postala vrlo popularna kod ruskih specijalaca tijekom borbenih djelovanja u Čečeniji zbog malih gabarita i smrtonosne učinkovitosti teškog 9 mm zrna.
Slika 12. Podzvučno streljivo kalibra 9x39 mm za snajperske puške VSS i VSK-94. Lijevo (rastavljen) je metak sa zrnom SP-5, u sredini je metak sa zrnom SP-6, a krajnje desno je standardni metak za "Kalašnjikov" 7,62x39 mm priložen isključivo radi usporedbe Visoka učinkovitost specijalizirane snajperske puške VSS tijekom sukoba u Čečeniji potaknula je razvoj sličnog, ali suvremenijeg oružja. Rezultat je snajperska puška VSK-94 (slika br. 13), konstruirana kasnih 90-tih godina prošlog stoljeća, a koja bi trebala u dogledno vrijeme potpuno zamijeniti VSS. Puška je konstruirana u istom kalibru i koristi isto streljivo kao i VSS, međutim, za razliku od nje je lakša (2,7 kg) i jednostavnije se rasklapa u 5 glavnih dijelova koji se mogu prikriveno nositi ispod odjeće. U standardnoj inačici opremljena je optičkim ciljnikom PKS-07 ili pasivnim noćnim ciljnikom II. generacije PKN-03M (konstruiranim upravo za tu pušku), a prigušivač pucnja nije integralni kao na VSS, nego montažni. Puška može gađati pojedinačnom ili rafalnom paljbom, puni se okvirom s 20 metaka. Učinkovita je na istoj udaljenosti kao i VSS - do 400 m.
Velikokalibarske snajperske puške
U zadnje vrijeme se za gađanja na velike daljine (1000-1500 m) razvijaju velikokalibarske puške tzv. taktički snajperi, koje se danas nalaze u naoružanju gotovo svih suvremenih vojski svijeta. Te puške se upotrebljavaju za gađanje posebnih ciljeva, kao što su neoklopljena vozila, skladišta streljiva i goriva, osjetljiva elektronska oprema i sl. Polazna osnova za razvoj tih pušaka su bile konstrukcijski elementi protivtenkovskih pušaka iz početka II. svjetskog rata, koje su kao oružje zastarjele usavršavanjem tenkovskog oklopa. Krajem sedamdesetih godina, usavršavanjem optičkih ciljnika i povećanjem njihove mogućnosti uvećavanja, stvoreni su uvjeti da se na temelju već gotovo zaboravljenih protivtenkovskih pušaka razviju velikokalibarske snajperske puške koje će koristiti suvremeno streljivo inače namijenjeno za teške strojnice. SAD su prve usvojile tu koncepciju i naoružale svoje oružane snage velikokalibarskom poluautomatskom puškom "Barrett" M-82A1 kal. 12,7 mm.
Slika 13. VSK-94 opremljena noćnim ciljnikom PKN-03M Ruski vojnoindustrijski kompleks je s razvojem velikokalibarskih snajperskih pušaka započeo dosta kasno, praktično tek nakon Zaljevskog rata (tijekom tog rata snajperskim puškama velikog kalibra 12,7x99 mm uz primjenu probojnog, zapaljivog i eksplozivnog streljiva, uništavani su balistički i ostali raketni sustavi Iračana, radarski i komunikacijski sustavi, zalihe streljiva i pogonskog goriva, zapovjedna vozila, te zrakoplovi i helikopteri na stajankama. Osim toga, strijelci na američkim ratnim brodovima koristili su ih za uništavanje površinskih morskih mina. Sličnu primjenu našle su i za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava pri izvođenju kopnenih operacija). To je potpuno razumljivo imajući u vidu rusku doktrinu snajperske borbe, koja se nije puno promijenila od II. svjetskog rata (a u kojem se pokazala učinkovitom) i po kojoj su standardne snajperske puške dovoljno učinkovite za uobičajeno djelovanje vojnih snajperista. Američka iskustva iz Zaljevskog rata ruski vojni stručnjaci su vrlo temeljito proučili, te uočili prednosti velikokalibarskih snajperskih pušaka i počeli razvijati vlastite.
Polazna osnova bila je davno zastarjela sovjetska protutenkovska puška iz II. svjetskog rata PTRD kal. 14,5 mm (Protivtankovoe ružje Degtarjeva), kojeg su nakon rata dobile kineske oružane snage, neke od njih opremile optičkim ciljnicima i koristile u Korejskom ratu kao taktičke snajpere. Preuzevši temeljnu koncepciju PTRD, "Konstruktorski biro priborostroenija" iz Tule razvio je ranih 90-tih godina snajpersku pušku V-94 u kalibru 12,7x108 mm (12,7 mm Russian), koja je doživjela dosta brojne preinake i ušla u operativnu uporabu pod oznakom OSV-96 (slika br. 14). Puška je poluautomatska i radi na principu posudbe barutnih plinova (kao i većina ruskog automatskog streljačkog naoružanja), težine 12,9 kg bez ciljnika i streljiva, a dugačka je čak 1746 mm (od čega je samo cijev dugačka 1000 mm). Tako glomazno oružje je prilično nespretno u transportu i prilikom borbenih djelovanja, pa je jedna inačica dobila prijeklopni kundak. Puni se okvirom s 5 metaka, a može koristiti sve standardne optičke ciljnike u naoružanju ruskih oružanih snaga, iako se ustalilo opremanje ciljnikom PKS-07 (ciljnik PSO-1 kojeg su imale prve inačice pokazao se preslabim za gađanje na udaljenosti za koje je puška predviđena).
Slika 14. Velikokalibarska snajperska puška OSV-96 (u okviru je ista puška preklopljena za transport) Učinkoviti domet je 1000 m a krajnji 1800 m. Puška je korištena u relativno malom broju za vrijeme sukoba u Čečeniji kao protu-snajpersko oružje (odnosno za borbu s čečenskim snajperistima koji su uglavnom imali lovačke puške s optičkim ciljnikom ili SVD iz ratnog plijena). U toj ulozi se pokazala vrlo korisnom jer je strijelcu davala prednost gađanja na udaljenosti na kojoj su čečenski snajperisti bili neprecizni zbog tehničkih ograničenja svojih pušaka.
Gotovo paralelno uz razvoj OSV-96 tekao je razvoj druge ruske velikokalibarske snajperske puške u istom kalibru (12,7x108 mm) koju je vodilo poduzeće u gradu Kovrov i koja je prezentirana javnosti početkom ovog stoljeća. Radi se o pušci KSVK (Kovrovskaja snajperskaja vintovka krupnokalibernaja - slika br. 15) koncipirane u "bullpup" izvedbi, tako da je dosta kraća od OSV-96 (ukupna dužina je oko 1400 mm), uz istu dužinu cijevi (1000 mm). Isto tako se puni okvirom s 5 metaka kao i OSV-96, ali za razliku od nje nije poluautomatska nego repetirka. Za ovu pušku je kao standardni optički ciljnik predviđen varijabl "Hiperon" 1P69 (iako se i stariji ruski ciljnici mogu montirati bez većih problema). Poznato je da se nekoliko primjeraka KSVK koristilo tijekom sukoba u Čečeniji i Dagestanu za protusnajperska djelovanja isto kao OSV-96, ali konkretnijih informacija o tome nema, osim da su ih koristile specijalne ruske policijske postrojbe.
Slika 15. KSVK 12,7 mm razvijena je na bazi eksperimentalnog modela SVN-98. Po nekim nezavisnim izvorima, plinska kočnica na ustima cijevi je izuzetno učinkovita i u velikoj mjeri smanjuje inače dosta jak trzaj oružja pri opaljenjuNajnovija ruska velikokalibarska puška VSSK "Vychlop" (Vintovka Snajperskaja Spetsialnaja Krupnokalibernaja - slika br. 16) je jedino prigušeno oružje u tako velikom kalibru kojeg je razvila ruska vojna industrija. Konstruirana je u "Konstruktorskom birou priborostoenija" iz Tule 2002. godine na narudžbu FSB-a za opremanje njihovih specijalnih postrojbi namijenjenih protuterorističkim operacijama i za borbu s organiziranim kriminalom u situacijama kada je potrebna veća učinkovitost i probojnost nego što ima puška VSS, odnosno VSK-94 (npr. tipični ciljevi za strijelca naoružanog tom puškom su vozila, teroristi opremljeni teškim pancirkama, ciljevi iza prepreka kao što su zid, stablo i sl.). Kako bi puška imala učinkovitu mogućnost prigušenja, za nju je razvijeno posebno streljivo 12,7x97 mm s reduciranim barutnim punjenjem i podzvučnom početnom brzinom (oko 290 m/sek). Po vrlo oskudnim podacima koji su dati u javnost tijekom izložbe "Interpolitex" 2005. godine, kada je prvi put prezentirana VSSK "Vychlop", taj metak je standardno punjen zrnom težine 59 grama u cijelosti izrađenim iz bronce, a postoji i probojna inačica sa zrnom težine 76 grama.
Puška je poluautomatska, u "bullpup" izvedbi, mase oko 7 kg s prigušivačem i optičkim ciljnikom, ali bez streljiva (na prezentaciji je bila opremljena ciljnikom PKS-07, međutim nema sumnje da se na nju mogu montirati i drugi ruski optički i optičko-elektronski ciljnici). Puni se okvirom s 5 metaka, a učinkoviti domet je oko 600 m. Navodno ostvaruje preciznost 1 MOA (isto kao i SV-98).
Zaključak
Iskustva iz svih oružanih sukoba nakon II. svjetskog rata pokazuju veliku važnost snajperista i snajperske borbe u sklopu globalnih borbenih djelovanja. Osim toga, terorizam je postao svakodnevnica suvremenog svijeta, te iako generalno osuđivan, sve prisutniji i nezaobilazniji oblik političke borbe, pa i specifični čimbenik kompleksnih međunarodnih odnosa. Zbog svoje učinkovitosti, snajperska djelatnost je postala sastavni dio terorističkih, ali i protivterorističkih aktivnosti (političke atentate najsigurnije će izvršiti dobro uvježban strijelac opremljen pouzdanom snajperskom puškom, a jednako tako, učinkovita borba s teroristima zahtijeva posebno uvježbane specijalce u čiji sastav su obvezno uključeni i snajperisti). Ruskim vojnim i policijskim stručnjacima to je itekako dobro poznato, prije svega kroz dugu tradiciju teorije i prakse snajperizma još od II. svjetskog rata.
Slika 16. Najnoviji "alat" specijalaca FSB-a, GRU-a i drugih postrojbi namijenjenih nekonvencionalnim borbenim djelovanjima - prigušena velikokalibarska puška VSSK "Vychlop"Na toj tradiciji razvijano je i njihovo snajpersko oružje - prije svega jednostavno i pouzdano, a dovoljno precizno za vojne potrebe. Potrebno je naglasiti kako su vojničke snajperske puške zapadnih zemalja obično bile tehnički kvalitetnije riješene od ruskih, preciznije i uglavnom s boljim optičkim ciljnicima zbog čega su mogle obavljati i policijske zadaće, međutim sovjetska koncepcija je svojevremeno pretpostavljala kvantitet nad kvalitetom, pa je bilo dovoljno da snajperska puška ima zadovoljavajuće taktičko-tehničke osobine, ciljnik kojim dobar strijelac može s određenom vjerojatnoćom pogoditi cilj na daljinama snajperskog djelovanja, da je pouzdana i u okolnostima lošijeg održavanja, te dovoljno jeftina i jednostavna za masovnu proizvodnju (kao što nema sumnje da je "Kalašnjikov", u raznim inačicama i modelima, najviše proizvedena i najmasovnije korištena puška svih vremena, tako se pouzdano može tvrditi da je SVD najmasovnije proizvedena vojnička snajperska puška).
Problem je nastao kada se zbog promijenjenih okolnosti u kojima se vodi snajperska borba počela zahtijevati daleko veća preciznost i kvalitet snajperskih pušaka, a posebno optičkih ciljnika. Ruska vojna industrija je reagirala dosta brzo i učinkovito, izbacivši na tržište cijelu paletu kvalitetnih snajperskih pušaka, predvođenu sa SV-98 (a koje su detaljnije opisane u tekstu) za razne potrebe i zadaće. S druge strane, vojni proračun ruskih oružanih snaga očigledno još uvijek ne može u većoj mjeri pratiti nove zahtjeve koji se predstavljaju pred snajperiste, tako da će SVD i dalje predstavljati glavnu (ukoliko ne i jedinu) snajpersku pušku u njihovom naoružanju. Tek policijske i specijalne postrojbe mogu u dogledno vrijeme očekivati osuvremenjivanje svog snajperskog arsenala.
